Zaposlenost na nepuno radno vrijeme: Evo koje zemlje imaju najviše stope i kako stoji Hrvatska

Iako većina zaposlenika radi puno radno vrijeme, poslovi s nepunim radnim vremenom postaju sve češći jer zaposlenici traže veću fleksibilnost i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Poslodavci također mogu biti skloni zapošljavanju na nepuno radno vrijeme kako bi smanjili troškove i lakše upravljali promjenjivim opterećenjem posla.

Prema podacima Eurostata, 17,1% zaposlenih osoba u EU radilo je na nepuno radno vrijeme 2024. godine. Agencija definira radnika na nepuno radno vrijeme kao osobu čiji su uobičajeni radni sati kraći od radnih sati usporedivog radnika zaposlenog na puno radno vrijeme na njegovom glavnom poslu, piše Euronews.

OECD navodi da to obično znači rad kraći od 30 sati tjedno, a to se odnosi i na zaposlenike i na samozaposlene osobe.

Stope diljem Europe

U 33 europske zemlje, stopa zaposlenosti na nepuno radno vrijeme kreće se od 1,5% u Bugarskoj do 40,5% u Švicarskoj, koju tijesno slijedi Nizozemska s 38,9%.

Stopa je također vrlo visoka u Austriji i Njemačkoj, gdje otprilike tri od deset osoba rade nepuno radno vrijeme.

Na drugom kraju ljestvice, Bosna i Hercegovina, Rumunjska, Hrvatska, Slovačka i Mađarska bilježe stope ispod 5%.

Podaci prikazuju regionalni obrazac diljem Europe, pokazujući da je rad na nepuno radno vrijeme općenito mnogo rjeđi na Balkanu i u istočnoj Europi nego u zapadnoj i sjevernoj Europi.

Žene, mladi i stariji radnici

"Žene, mladi, stariji radnici i osobe sa smanjenom radnom sposobnošću češće preferiraju zaposlenje s nepunim radnim vremenom. Stoga zemlje u kojima ove skupine imaju visoke stope zaposlenosti obično bilježe i više razine rada na nepuno radno vrijeme“, rekle su za Euronews Business Rasa Mieziene i Sandra Krutuliene iz Litavskog centra za društvene znanosti.

Primjerice, pojasnile su da je 2024. godine Nizozemska imala najvišu stopu zaposlenosti žena u EU, za 12,7 postotnih bodova iznad prosjeka EU-a.

"Poslovi s nepunim radnim vremenom također su češći u sektorima orijentiranima na usluge — poput maloprodaje, zdravstva, obrazovanja i ugostiteljstva — gdje se potrebe za radnom snagom mijenjaju tijekom dana ili tjedna“, rekle su Mieziene i Krutuliene.

Usluge naspram proizvodnje

Istraživači su također istaknuli da poslodavci koriste ugovore o radu na nepuno radno vrijeme kako bi postigli fleksibilnost u zapošljavanju, smanjili troškove rada i prilagodili se fluktuirajućoj potražnji. Primjerice, mini-poslovi čine značajan segment njemačkog tržišta rada i generiraju velik broj radnih mjesta s nepunim radnim vremenom.

Prema statistici ILO-a iz 2023., zaposlenost u sektoru usluga činila je više od 80% ukupne zaposlenosti u Švedskoj, Nizozemskoj i Luksemburgu, dok je bila znatno niža u zemljama jugoistočne Europe (Bugarska, Rumunjska) ili srednje Europe (Poljska, Slovačka, Mađarska).

"Većina istočnoeuropskih gospodarstava više je usmjerena na proizvodnju, gdje su poslovi na puno radno vrijeme norma“, dodali su.

Razina plaća je još jedan čimbenik. Mieziene i Krutuliene istaknule su da u zemljama s višim plaćama rad na nepuno radno vrijeme i dalje može osigurati adekvatan prihod, dok u zemljama s nižim plaćama to često nije financijski održivo — što smanjuje interes radnika i ponudu poslodavaca.

Dramatičan jaz između spolova

Također postoji izražen obrazac povezan sa spolom. Zaposlenost na nepuno radno vrijeme znatno je češća među ženama nego među muškarcima — 27,8% naspram 7,7%.

U Švicarskoj, Nizozemskoj i Austriji više od polovice zaposlenih žena radi nepuno radno vrijeme. Njemačka je također vrlo blizu toj razini.

Rumunjska je jedina iznimka gdje je stopa blago viša među muškarcima, a u Bugarskoj razlike nema.

PROČITAJTE VIŠE